Proverbs 14

1Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. 2Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.

3U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. 4Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.

5Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. 6Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.

7Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. 8Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.

9Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. 10Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

11Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. 12Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.

13I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. 14Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.

15Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. 16Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

17Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. 18Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.

19Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. 20I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.

21Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. 22Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?

23U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. 24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.

25Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.

26U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. 27Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

28Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. 29Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

30Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. 31Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.

32Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. 33U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.

34Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

35